muslimani u sandzaku

DOK JEDNI ODLAZE, DRUGI SU SPREMNI BRANITI VJERU I ZAVICAJ

Teško je definirati trenutno stanje u SR Jugoslaviji. U svim dijelovima zemlje dešavaju se nesvakidašnje stvari. Na Kosovu se sukobljavaju snage OVK i Vojska Jugoslavije, potpomognuta paravojnim jedinicama velikosrpske orijentacije. Albansko i bošnjacko stanovništvo se iseljava sa Kosova i ostavlja sve što ima. Širom Jugoslavije snage NATO-a bombardiraju "zacrtane ciljeve". Iz Sandžaka se bošnjacko stanovništvo u velikom broju iseljava, a u Crnoj Gori se pokušava svim silama ocuvati mir. Mediji prenose samo one informacije koje im odgovaraju i na nacin koji im odgovara.

Za citaoce SAFFA pokušacemo da napravimo rezime svega toga što bi trebalo da predstavlja samo pravu istinu usred svog ovog meteža.

NEDJELJA U VUCELJU

Sa samim pocetkom bombardiranja naglo je pocelo iseljavanje Bošnjaka iz Sandžaka, pa i muslimana iz drugih krajeva Jugoslavije. Iseljavaju se mladici vojno sposobni, zatim djeca i žene, pa i cijele porodice u velikom broju. Razlozi su razliciti. Mnogo ih je koji su pobjegli od mogucnosti da budu mobilisani u rezervni sastav Vojske Jugoslavije, a nemaju ni najmanje motiva da budu tamo. Neki odlaze iz straha od mogucih medusobnih sukoba medu gradanima, prvenstveno u sandžackom dijelu zemlje. Analizirajuci sveukupnu situaciju, slijedi logican zakljucak da to nije nemoguce. Netrpeljivost medu muslimanima i Srbima raste, a i izmedu onih u kojima se probudio "osjecaj" srpstva i onih koji žele da ocuvaju mir u Crnoj Gori.

Ali, nekih vidljivih znakova niti dogadaja, koji bi direktno predskazali gradanski ili medunacionalni rat, još uvijek nema.

Jedini, za sada, takav registrirani dogadaj je napad naoružanih jedinica na selo Vucelj na teritoriji opcine Rožaje. Selo je naseljeno albanskim stanovništvom. Po kazivanjima onih koji su istjerani iz tog sela, napale su ih rezervne snage vojske zajedno sa pripadnicima paravojnih formacija, nakon što im je nekoliko dana ranije zaprijeceno i naredeno da napuste svoje domove. Kada nisu poslušali, došlo je do sukoba i ranjena su dva napadaca. Desetak domacinstava tog sela je moralo da se iseli u grad Rožaje. Sukob se desio u nedjelju, 18. aprila, a u ponedjeljak su te iste jedinice ubile šest ljudi iz jednog izbjeglickog konvoja sa Kosova. U utorak su se povukli prema Kosovu.

Medutim, ovakvi dogadaji se ne mogu tumaciti kao znak za pocetak sukoba u Sandžaku, vec kao izliv mržnje prema Albancima.

Ljudi se iseljavaju iz Sandžaka i iz razloga što ne vide perspektivu u Sandžaku. Realno je ocekivati da ce se u cijeloj SRJ, pa samim tim i u Sandžaku, teško živjeti, jer je zemlja zbog bomdardiranja pretrpjela velike ekonomske gubitke. Još uvijek ih trpi i samo Bog zna do kada ce to trajati. Zbog toga najviše odlaze studenti koji ipak žele da završe fakultet i da imaju svoju buducnost onakvu kakvu su zamišljali prije pocetka ovog rata izmedu Jugoslavije i NATO pakta.

IZ LOPOVLUKA U ZENICU

Drugi žele da iskoriste priliku i odu u zapadne zemlje gdje ce pokušati da obezbijede sebi bolji život od onog koji su imali u svom mjestu. A pojedinci vrše i zloupotrebu situacije. Gradani Prijepolja su prvih dana bombardiranja vidjeli na BH televiziji svog zemljaka Sada Preljevica kako u Zenici, u izbjeglickom logoru, jadikuje i žali se da u Prijepolju vojska i milicija maltretiraju muslimane i kako je on morao da pobjegne. On zna da Bosna malo može da im pomogne, pa bi želio da ode u "trecu zemlju". Takva njegova izjava je potpuna neistina i takvi u Prijepolju izazivaju mržnju srpskog stanovništva prema muslimanima jer lažu. Negodovali su i muslimani u Prijepolju. Svi oni znaju Sada kao pripadnika jedne manje grupe ciji su ostali clanovi Srbi koja je u Prijepolju vršila krade namještaja i drugih vrijednih stvari iz tudih kuca. Otkriveni su od strane milicije mjesec dana prije pocetka NATO bombardiranja i iste noci su svi nestali iz Prijepolja.

Oni koji su ostali u Jugoslaviji, ostali su iz razloga što nisu imali mogucnosti da odu, a neki jednostavno nisu željeli da odu. Nadaju se da ce sve proci sa minimalnim negativnim posljedicama i da ce ostati na svome, dok neki žele da ipak budu tu u slucaju da situacija bude takva da se mora uložiti život u odbranu rodnog mjesta i svoje vjere u Jugoslaviji. A svi oni izražavaju žaljenje što su ostavljeni od svojih prijatelja, komšija, poznanika i želju da se svi vrate i da zajedno dijele sve ono što im Allah dž. š. odredi.